Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.

Na XIX. Saboru prezbitera Vrhbosanske nadbiskupije, koji je održan je, 10. travnja 2013. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, župni vikar iz Međugorja i glavni urednik Hercegovine franciscane dr. fra Tomislav Pervan održao je izlaganje na temu: „Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.“. Izlaganje prenosimo u cijelosti:

Koji su naglasci pontifikata Benedikta XVI.? Krajem veljače napustio je službu Vrhovnoga svećenika i povukao se u mir. Nije, prema vlastitim riječima, izišao iz Crkve, nego se zapućuje zajedno s Gospodinom prema novome vrhuncu, prema Taboru i Golgoti želeći provoditi zadnju etapu svoga životnoga hoda na ovoj zemlji u molitvi i promišljanju. Koje su značajke njegova pontifikata, na koje bismo ih točke mogli svesti?

Papa je Benedikt stalno – cijeloga svoga života naglašavao – da religija u svojoj biti nije opasnost po čovjeka, nego je ona uporište, utvrda istine, humanosti. Traganje za Bogom inspiriralo je najsmionije umove i donijelo svijetu blistave misli. Pojmovi grijeha i milosti, vječnosti i savjesti podarile su našemu biću dubinu. Vjera kao snaga bez koje bi život bio siromašniji, uži, hladniji. Vjeri – kršćanstvu dugujemo utopiju bratstva i jednakosti. Čista ovostranost stavlja čovjeku okove u kojima čami i kržlja.

Prečesto je Benedikt nazivan intelektualcem na Petrovoj Stolici. Međutim, čovjek i osoba kalibra jednoga Ratzingera ne da se staviti u nekakvu stezulju jednostavnim riječima, ne da se reducirati u nekakve šablone. Benedikt je više od intelektualca. Znanje i učenost nisu mu svrhom samima sebi i ne iscrpljuju se u dubokoumnim knjigama ni rasprama. Kršćanska vjera – tako je isticao stalno Ratzinger – nije znanje nego povjerenje i radost. Tko je iz dubine svoga srca radostan, tko je propatio a nije izgubio radost, taj nije daleko od Boga Evanđelja u kojemu prva riječ na pragu Novoga zavjeta glasi: Raduj se!

1. Ljubav prema svijetu

Njemu se stalno prigovara platonizam, strah i bijeg iz svijeta. A upravo je on glavni promicatelj zbilje kako je Bog ljubio svijet i iz ljubavi poslao svoga Sina da spasi, a ne da osudi svijet. Gnušanje i bijeg iz svijeta nisu kršćanske opcije. Primjer su tomu redovnici, sveci, benediktinci. Da, oni jesu stvarali nešto kao malu Božju državu na ovome svijetu, ali su išli među svijet i mijenjali svijet svojim spoznajama, iskustvom, bili su evangelizatori. Kršćanin ljubi svijet, on je zaljubljen u svijet u koji je smješten. I on treba taj svijet mijenjati snagom ljubavi. Mijenjati ga na dobro, prema Kristovoj slici. Kršćanski se Bog spustio u ovaj svijet jer ljubi ovaj svijet. Biti kršćaninom i katolikom – rekao je ljeti 2011. Benedikt – znači biti otvoren prema svijetu, znači ‘ljubiti svijet’, biti tolerantni, otvoreni jedni za druge. Crkva se s jedne strane mora razsvjetovnjačiti, ali to ne znači bježati iz svijeta, nego se – siromašna – otvoriti svijetu i tomu svijetu naviještati Isusa Krista. Kršćani se ne smiju dati nadmašiti u ljubavi prema svijetu ni od koga. Oni moraju biti otvoreni za potrebe svijeta. Oni moraju biti posvema u ovome danas, okrenuti svijetu, otvoreni za svijet.

I upravo ta služba bližnjemu jest istodobno služenje Stvoritelju. Ona se može ispuniti tek onda u totalnome poštenju ako Crkva ne postane iznovice svijet. Ona jest u svijetu, ali nije svijet. Dalo bi se reći: Liječnik koji se bavi samo svojim osobnim problemima, svojim slabostima i boljkama, koji se bavi samim sobom, ne može biti od koristi svojim pacijentima. A Crkva zna da je svijet nešto kao pacijent koji treba liječnika. Kršćani su pozvani biti sol zemlje, liječiti svijet, ali ne postati i svijet kao takav. Benedikt jasno prepoznaje opasnosti i gleda im u oči: Ako se Crkva upusti u svjetovne debate, ako se ona mjeri i daje voditi i savjetovati svjetovnim mjerilima, ako se daje strukturirati svijetom, ako se bavi odveć

Nalazite se ovdje: Naslovna Dokumenti Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.