Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.

Taj suodnos, to surječje tvori i srčiku Papine socijalne enciklike Caritas in veritate iz god. 2009. Knjiga prirode je jedna i nedjeljiva, i što se tiče čovjekova okoliša kao i života te područja seksualnosti, braka, obitelji i socijalnih odnosa, ukratko: cjelovita čovjekova razvitka. I što iz toga slijedi? Pobačaj, pokusi na embrijima, predimplantacijska dijagnostika, kloniranje i sl., isto su tako eksploatacija, otimačina i pljačka prirode kao i sječa kišonosnih šuma u Južnoj Americi.

Europski kontinent najprije se mora brinuti za povijesni, kulturološki i moralni identitet, a tek na drugom mjestu jest briga oko zemljopisnoga, gospodarskoga ili političkoga jedinstva i identiteta. Identitet koji počiva na cjelovitosti univerzalnih vrijednosti čemu je kršćanstvo utisnulo svoj neizbrisivi biljeg. Te vrijednosti tvore dušu europskoga kontinenta, te kršćanske vrijednosti moraju biti ‘kvasac’ sutrašnje civilizacije. Kako je moguće da današnji političari isključuju kršćanstvo iz spomena Europskoga ustava, kad su upravo kršćani bili u temeljima stvaranja Europske zajednice? Pa još uvijek se većina Europljana smatra kršćanima. Europa ja ne putu ‘apostazije od same sebe’, otpada od sebe. Ona niječe svoj identitet, događa se apostazija od Boga.

Zadaća je stvarati, graditi novu Europu koja je realistična, ne cinična, bogata idealima i lišena naivnih iluzija, Europu koja se inspirira vječnim i životvornim istinama Evanđelja.

3. Budite umjetnici života! Ne budite konformisti

Kršćani su umjetnici u oblikovanju života. Oni nisu konformisti. Za Benedikta XVI. ta su stajališta gotovo najvažnija služba koju kršćani vrše u odnosu na opće dobro, i to upravo u društvu gdje postoji zakon jačega, socijalni darvinizam, laktanje, karijerizam. Za Papu je ljepota gotovo bismo rekli središnja kategorija njegova mišljenja. Prozvan je Mozartom teologije, teološkim Mozartom. U listopadu 2010. on je značenje ljepote sažeo u bremenitu formulu: Ljepota je u zbilji velika čovjekova potreba. Ona je korijen iz kojega se rađa stablo našega mira te plodovi naše nade. Čovjek koji se nada, koji se ne da obeshrabriti, koji nastoji oko mira i žudi za pravednošću jest istodobno i čovjek koji se daje dotaknuti ljepotom – svejedno, je li riječ o ljepoti prirode ili ljepoti umjetnosti. Za Benedikta su obje ljepote dokaz za Božju opstojnost.

Čovjekovu ljepotu definira papa-teolog kao osobinu duše, sastavnicu čovjekova duha, a ne kao neki površni fenomen. Ne, on ne misli na ‘šminku’ niti misli na ‘kult čovjekova tijela’, nego promišlja o spoju istine i ljubavi. “Ljepota istine i ljubavi”, veli on, “mora pogoditi naše srce u dubini i učiniti ga čovječnijim”. Time svaka egzistencija – pa i ona na rubu, negdje u sjeni, u tjeskobi i nevolji, može biti lijepa. Svaki čovjek može od svoga života učiniti veliko umjetničko djelo, učinit sebe izvanrednim umjetnikom: Ljubav čini lijepim! Marijin odgovor jednom zgodom na upit: Zašto si lijepa? bijaše: Zato jer ljubim!

Takvo umijeće života vodi prema životu koji se ne prilagođava svijetu. Benedikt naglašava kako ljepota u kršćanskom duhu čovjeka imunizira protiv konvencionalnosti naših dana – primjerice, protiv zamamljivosti novca, slave, pljeska mnoštva. Prije nekoga vremena on se ovako izrazio: Ne želimo biti konformisti, prilagođeni, slavljeni. Ne želimo privid, nego istinu, i to nam pruža slobodu, i to istinsku kršćansku slobodu: Naime, biti slobodan od prisile ili nužde, htjeti se nekomu sviđati ili dopadati, ili pak govoriti onako što masa misli da bi moralo biti. Taj nekonformizam vodi do obnove čovjekova mišljenja i k humanizaciji svijeta. Drugim riječima: U kršćanstvu su podudarni dobro, istinito i lijepo, kršćanin ima maksimalnu slobodu spram svega što mu svijet nudi ili brblja.

Nalazite se ovdje: Naslovna Dokumenti Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.