Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.

Kršćani nisu konformisti! Ne suobličavati se ovomu svijetu, nego se preoblikovati, preobražavati prema slici Isusa Krista. Kršćanstvo je savez prijateljstva s Isusom Kristom, ono je zajedništvo mišljenja – mišljenja protiv struje vremena (mainstream). Kršćani se prepoznaju kao oni koji ne žele biti stalno hvaljeni, con-formes, prilagođeni. Ne želimo privid, nego istinu, a to nam daje slobodu, istinsku kršćansku slobodu, slobodu od nužde da se trajno nekomu sviđamo, da govorimo kako masa misli da bi moralo biti. Benedikt je znao ponavljati riječi velikoga reformatora sv. Petra Kanizija: Gle, dok Petar spava, Juda je budan!

U jednom obraćanju vjernicima rekao je Benedikt za sebe, ali se dade primijeniti i na sve nas: Da, imam svoje poslanje. Ja sam samo jedna karika na lancu, povezni element između osoba. Bog me nije uzalud stvorio. Trebam činiti dobro i dovršiti njegovo djelo ovdje. Na svome mjestu moram biti anđeo mira i propovjednik istine. Naime, bez potrebe, bez nagona da se pronađe istina, društvo se potkopava i doživljava svoju eroziju. Čovjek je u potrazi za Bogom. A potraga za Bogom iziskuje kulturu riječi, a knjige upućuju na putove prema riječi. Stoga su nužne škole… Samostan služi za obrazovanje, ‘eruditio’, formiranje i odgajanje pojedinca. I to uključuje i oblikovanje razuma, obrazovanje s pomoću koga čovjek preko riječi stiže do Riječi…

4. Ne potiskivati vjeru iz javnoga života

Vjera se ne smije minorizirati ili svoditi na privatnu stvar. Tko pokušava istisnuti vjeru iz javnoga diskursa, zapućuje se neobičnim putem, nepoznatim u povijesti čovječanstva. Potiskivanjem vjere u privatnu sferu Europa srlja u opasnost da ostane bez riječi na međunarodnoj pozornici. I na to je Benedikt upozoravao u svojim govorima pred odgovornim političarima. Istiskivanjem vjere, religije Europa se smješta u odnosu na druge svjetske kulture u status nekulture, prihvaćajući kao normu svoje vlastite kulture samo ono što funkcionira, što se dade izračunati i proračunati. Drugima je posve nevjerodostojno poimanje svijeta kao spremište podataka i tehničkih projekata. Posvuda u svijetu spada na čovjekovu zbilju i narav i duhovna, spiritualna dimenzija čovjeka. Stoga Benedikt upućuje apel političarima: Prozori se ponovno moraju otvoriti. Moramo ponovno naučiti služiti se širinom svijeta, nebom i zemljom, promatrati sve novim očima. Materijalizam nema niti može imati zadnju riječ.

Nekoć je Europa bila Zapad, izvorno kršćansko područje. Bude li se ustrajavalo na otklonu od kršćanstva, izokreće se vlastita povijest, nanovo se formira duša jednoga cijeloga kontinenta, i to u krivom smjeru. Stoga je Papa utemeljio Papinsko vijeće za novu evangelizaciju, stoga je i proglasio Godinu vjere. Nakana je Vijeća da Crkvi ponudi u njezinu poslanju ponajviše onim zemljama stare kršćanske tradicije posebnu pomoć, zemljama koje su spram Božje riječi postale ravnodušne, nagluhe, ako ne čak i neprijateljski raspoložene. U tome Papinu dokumentu riječ je i o nutarnjoj pustinji koja nastaje i širi se čim se čovjek smatra jedinim graditeljem vlastite prirode i vlastite sudbine. Godina vjere trebala bi u cijeloj Crkvi ponovno učiniti Boga prisutnim u ovome svijetu, a ljudima otvoriti pristup k vjeri.

Urušavanje vjere u mnogim je krajevima Crkve posljedica katastrofalnoga manjka u obrazovanju, i unutar ali i izvan Crkve. Crkva – zaključuje Benedikt – koja shvaća samu sebe ozbiljno mora shvatiti i prihvatiti s novim poletom sebe kao nositelja obrazovanja. Nekoć su redovnici punili žitnice i riznice svojih samostana. Danas je vrijeme ponovno ispuniti riznice i spremnike znanja novim znanjem. Za Benedikta je Europa bila oduvijek kontinent obrazovanja, dijaloga između vjere i znanja. Njegova je omiljena tema odnos vjere i razuma. “Europska kuća” – tako nazivamo zajednicu ovoga kontinenta – samo će onda biti za sve pravo mjesto obitavališta ako se bude gradila na solidnim kulturalnim i moralnim temeljima,

Nalazite se ovdje: Naslovna Dokumenti Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.