Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.

etički egoizam ili individualizam, savjest ne spada u područje subjektivnoga. Savjest nije proizvoljnost. To je snažno isticao kard. Newman. U Hrvatskoj je Papa javno zagovarao savjest što je oblikuje Crkva. Samo takva savjest može jamčiti istinski slobodno i pravedno društvo. Kvaliteta društvenoga i javnoga života, kvaliteta demokracije zavisi uvelike od te ‘kritičke’ točke – od savjesti. Crkva se mora truditi oko odgoja savjesti jer samo tako može najbolje služiti društvu i ponuditi svoj autentični i dragocjeni doprinos. I svima poručuje: Djelujte tako – vi krštenici, vi kršćani – kako vam savjest nalaže, savjest koja se trajno oblikuje na Pismu, Predaji, prema Crkvi. I samo tako je moguće nadići krizu Zapada, samo onda postoji nada za budućnost. Znamo do čega je vodila i odvela nesavjesnost, neslušanje savjesti u 20. stoljeću.

Papa je gorljivi zagovornik istine. On veli: Nihilisti niječu postojanje bilo kakve istine, a fundamentalisti postuliraju istinu nametnutu silom. Makar imaju različita ishodišta i makar su udomaćeni u posve različitim kulturalnim surječjima, i nihilizam i fundamentalizam slažu se u jednome – naime, u opasnome prijeziru čovjeka i njegova života – te u konačnici, prijeziru samoga Boga.

U mjeri u kojoj se gubi smisao i osjećaj za grijeh rastu osjećaji krivnje u čovjeku. Današnji je čovjek spreman oprostiti sam sebi i najgore prijestupe i zločine, ali on istodobno ne živi sretnijim životom. On sam sebe ekskulpira, ali nije sretniji. Osmjelimo se živjeti životom koji nam nudi Isus Krist, osmjelimo se živjeti vjeru. Ne dajmo se zavesti pričama kako je vjera zastarjela. Zastarjeli su i propali – bankrotirali – svi oni materijalistički modeli života, svi pokušaji živjeti život bez Boga, svi životni projekti bez Boga.

Za papu Pavla VI., te kritike upućene na njegov račun, rekao je: Papa koji danas ne žanje kritike, nije ispunio svoju zadaću spram ovoga svijeta i stoljeća. Ako se sve u životu iscrpljuje u ovostranosti, onda se duša nema čime hraniti. Duša se hrani onim što se ne vidi, što se ne da izmjeriti, što se ne da poznanstveniti ili pretvoriti u neku vrijednost. Duša se hrani Bogom u molitvi. Stoga trebamo trajno njegovati nutarnje organe, duhovni trening. A Crkva je najljepši Božji dar ovomu svijetu! Isusa ćemo pronaći samo u Crkvi. Tu nam se on otkriva. Isus se objavljuje svakomu od nas u mjeri u kojoj ga ljubimo. Ljubav prema Isusu nije nekakva emocionalna ili osjetilna, nego djelatna, ona vodi u poučljivost Isusovoj riječi, učenika čini milim Ocu. U skladu s time, Otac i Isus dolaze se trajno nastaniti kod učenika.

9. Benediktovo odreknuće

Papa Benedikt je odstupio. Odrekao se službe. Mnogi će reći, ‘rezignirao’. Resignare – riječ se može shvatiti u dvostrukom smislu. Ili kao klonuti duhom, nemati više snage, obeshrabreno napustiti položaj, odstupiti. Ili pak kao re-signare, ponovno signirati, potpisati (upravo kao i lectio: re-lectio-relecture). Iznovice dati potpis pod nešto što je već čovjek učinio jednom u životu. Staviti potpis pod svoje životno djelo, ponovno staviti popis pod svoje krštenje, svoje svećeništvo, svoje poslanje. Papa nije rezignirao, nije kapitulirao pred zadaćama ili pak kurijalnim kaosom koji se nagomilao i kulminirao u aferi Vatileaks. To je medijski, profani pristup onomu što je Papa učinio, čisto profane špekulacije ili svjetovni vidik njegova čina odreknuća.

Možemo reći, Papa se odrekao krajnje svjesno, suvereno svoje službe koja ima pridjevak Servus servorum Dei. On zna što čini, on zna da je Krist Gospodin Gospodar svoje Crkve, da on to ostaje do kraja vremena i svijeta. Učinio je revolucionarni, epohalni korak, iskorak, i time je pokazao svoju duhovnu veličinu, pa rekli bismo i nadmoć. Od učitelja je postao

Nalazite se ovdje: Naslovna Dokumenti Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.