Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.

istinskim svjedokom. U nutarnjoj slobodi savjesti koja pred Božjim licem donosi velike odluke, u čistoći i poniznosti, poimajući i Petrovu službu kao službu, a ne vladanje ili gospodarenje, upravo u Isusovu duhu i nakani.

Za svoga posljednjega Angelusa rekao je da ga Gospodin zove na Brdo, da se ondje zajedno s Mojsijem i Ilijom posveti molitvi, meditaciji, kontemplaciji i promišljanju. Nije to bijeg, nego nova odgovornost, ne povlači se iz Crkve, naprotiv. Tko ne vjeruje da Bog djeluje u povijesti, tko ne vjeruje u Božju zbiljnost, tko ne vjeruje u snagu molitve, sve mu se te riječi mogu činiti kao pobožne fraze u, svjetovnim rječnikom govoreći, koncernu zvanu Crkva. A povlačenje u molitvu može se činiti kao rezignacija nekoga tko se razočarao ili bankrotirao.

Tek se u svjetlu vjere može dovidjeti Papin korak kao snažni znak kojim Papa potvrđuje snagu riječi kojom je cijeloga života nastupao. Bio je i ostao osoba tihe, ali snažne riječi. Osoba koja je živjela ono što je govorila, što je naučavala i propovijedala, a to je: Isus Krist je Gospodin i Gospodar u svojoj Crkvi; u njega je imao uvijek povjerenja, on mu je bio uvijek oslonac, uvijek je imao djetinju vjeru u Boga koji djeluje u povijesti.

Papa ne odlazi – prema vlastitim riječima – u mirovinu, nego želi posvetiti svoj hodočasnički put na zemlji molitvi i promišljanju. A cijeli mu je život bio tako plodonosan i u teološkom, literarnom i svećeničkom smislu. Bez snage molitve svaki život nužno mora bankrotirati. Bez Bogo-služja ne znamo čemu bi trebala i mogla još služiti naša Crkva. Bez molitve Crkva nikomu i ničemu ne služi. Molitva nas spašava od posvjetovnjačenja, poistovjećivanja sa svijetom, molitva uključuje Boga u sve, Boga kao čimbenika povijesti i života. Stoga kontemplativni redovi nisu skupine danguba ili lijenčina, bjegunaca iz svijeta, nego su oni mostograditelji između Neba i Zemlje.

Koja bijaše temeljna nakana Benediktova pontifikata? Htio je kročiti neopozivim putem dijaloga, bratstva i prijateljstva sa svima, sa židovskom braćom, s muslimanima i islamom, htio je dijalogizirati s istaknutim likovima duhovne scene, s osobama iz sekulariziranoga ili pak agnostičkoga ozračja. Htio je staviti u žarište svoje misli i svih svojih nastojanja pitanje Boga, živoga Boga koji se objavio u Isusu Kristu, koji nam je u Isusu Kristu podario svoje biće i lice. Htio je staviti to kao središnju zadaću našega vremena. Benedikt je htio obnoviti Crkvu ne izvana nego iznutra, učiniti je iznutra prijemljivom za Gospodina, Gospodinu suobličenu, a ne prilagodbom svijetu.

Stoga je naglašavao produbljeno slušanje riječi, lectio divina, a pogotovo kroz ljubavni odnos s Isusom Kristom u slavlju euharistije i euharistijskom klanjanju. Mistična duhovnost i otvorenost u poniznosti prema Bogu i čovjeku. On živi ih prihvata Božje ljubavi i iskustva te iste ljubavi u Isusovoj osobi te vraća vjeri temeljnu protežnicu radosti. Predanje Kristu u osvjedočenosti da samo na taj način čovjek nalazi samoga sebe. Mladima poručuje: Osmjelite se biti žarki, gorljivi sveci, u čijim očima i srcima zrači Kristova ljubav donoseći svijetu svjetlo. On nam poručuje da istinu ne dokučujemo samo umom nego da nas istina formira, vodi, sili, prožima, da u nama istina bude moćna te tako osvoji svijet. Istina je pak Isus Krist.

Međugorje, u travnju 2013.

Dr. fra Tomislav Pervan


 

 

Nalazite se ovdje: Naslovna Dokumenti Prikaz života i djela pape Benedikta XVI.