Mostar - Franjevačka 88

U sklopu samostana Školskih sestara franjevaka u Mostaru nalazi se kapelica kao duhovna oaza sestrama i svima koji se žele odmoriti u Isusovoj blizini. U tišini ove kapelice u klanjanju Euharistijskom Isusu svaki se sat izmjenjuju sestre samostanske zajednice, a tijekom dana pridružuje im se i značajan broj vjernika laika – štovatelja Presvetog oltarskog sakramenta. Stoga ju se može nazvati kapelicom Vječnog klanjanja ili svetištem Euharistije. Na ovom molitvenom mjestu sam Bog nas čeka da nas okrijepi svojim mirom, nutarnjom radošću i sigurnošću koju nam nitko ne može oduzeti...

 

Tražiš li trenutke tišine i sabranosti?

Potreban ti je mir i odmor?

Želiš se povući u molitvu?

U osobnoj i zajedničkoj molitvi, u oazi mira, otkrij Božju blizinu!

Dođite, poklonimo se!

 

 

Molitveni dnevni red zajednice

6:25     Sveta misa  (subotom u 7:00, a nedjeljom u 7:30)

12:00   Molitva Srednjeg časa i krunica

18:00   Večernja molitva i krunica

 

Euharistijsko klanjanje:

ponedjeljak – petak     od 7:00 do 18:45 sati

subotom                      od 7:00 do 12:30 sati

 

Molitva za obitelj

svakog četvrtka od 16:00 – 17:00 sati

 

Molitva za nerođeni život i duhovna zvanja

Prvoga petka u mjesecu od 17:00 – 18:45 sati

 

Duhovne obnove za osmoškolce

U samostanu se organiziraju i duhovne obnove za vjeroučenike osnovne škole. Obično se upriličuju u vremenu Došašća i Korizme kao priprava za Božić i Uskrs, a animiraju ih sestre vjeroučiteljice.

 

Kapelica Školskih sestara franjevaka u Mostaru (Franjevačka 88) izgrađena je 1926., u godini u kojoj je  franjevačka obitelj obilježavala 700. obljetnicu smrti sv. Franje. Godine 1932. posvećena je sv. Franji i sv. Anti. Zajedno sa samostanom podržavljena je 1949. godine zbog čega su sestre nakon pedeset godina morale napustiti svoj dom. Po završetku domovinskog rata samostan i kapelica su obnovljeni i sestre su se vratile u siječnju 1997. godine. Kapelicu je umjetnički osmislio gospodin Michele Bergamasco iz Padove a vitraji su djelo poznatog ruskog umjetnika Aleksandra (Saše) Zvjagina.

Povratkom sestara ovaj je samostan postao duhovna oaza sestrama i svim vjernicima koji se žele odmoriti i okrijepiti u Isusovoj blizini.

 

CRKVA ŽIVI OD EUHARISTIJE (Ecclesia de Eucharestia vivit). Ta istina ne izražava samo svakodnevno vjersko iskustvo, već u sebi sadrži u sažetom obliku samu srž misterija Crkve. Ona s radošću kuša kako se u mnogostrukim oblicima neprekidno obistinjuje obećanje: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Ipak, u euharistiji, zbog pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju, ona se raduje toj prisutnosti jedinstvenom snagom. Otkad je, s Pedesetnicom, Crkva, narod novog Saveza, započela svoj hodočasnički put prema nebeskoj domovini, taj je božanski sakrament nastavio označavati njezine dane, ispunjajući je pouzdanom nadom...

Čašćenje Euharistije izvan Mise neprocjenjiv je dar u životu Crkve. To je čašćenje usko združeno sa slavljenjem euharistijske žrtve. Kristova prisutnost pod svetim prilikama koje se čuvaju nakon Mise – prisutnost koja traje sve dok postoje prilike kruha i vina – proizlazi iz slavljenja Žrtve te teži pričesti, sakramentalnoj i duhovnoj… Ugodno se je zadržati s Njim te, poput ljubljenog učenika naslonivši glavu na njegove grudi (usp. Iv 13,25), biti dodirnuti neizmjernom ljubavlju njegova srca  (IVAN PAVAO II., Enciklika Ecclesia de eucharistia).

 

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Duhovnost ŠSF Duhovne oaze Mostar