Pojavilo se čovjekoljublje Božje

Poslanica Titu izražava tajnu Božića u rečenici breenitoj značenjem: „Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga“ (Tit 3,4). Grčku riječ za čovjekoljublje (philanthropia) latinci prevode s „humanitas“. U Kristu se očitovala prava humanost, izvorna slika čovjeka. A ovo čovjekoljublje Božje je prožeto dobrostivošću i ljubavlju. Čovjek, o kome je Bog sanjao, odražava na svome licu Božju dobrostivost i ljubav. Zrači blagošću i  srdačnošću. Dobar je prema sebi i prema ljudima. Vjeruje u dobrotu i tako u svojoj braći i sestrama osnažuje onu dobru jezgru. Ljubi ne samo svoga bližnjega, svoje prijatelje i poznanike, čak ne samo svoje neprijatelje. On sam jest ljubav. Njegova je bit: biti ljubav.

Pisac poslanice Titu vidi situaciju čovjeka pred Kristovim pojavkom kao zabludjelu i nezdravu: „I mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge“ (Tit 3,3). Iz ovoga nezdrava sklopa istgnuo nas je pojavak Božje dobrostivosti i čovjekoljublja u Isusu Kristu. On nas je spasio, kako kaže poslanica Titu. Oslobodio nas je okova koji su nas zarobili. Nas, koji bijasmo rastrgani, ponovno je učinio cjelovitima. Nas koji zalutasmo, doveo je na pravi put. I osloboio nas prisile da mrzimo jedni druge. Kad se u Krist pojavilo Božje čovjekoljublje, ova prava slika čovjeka preobrazila je nešto i u nama. Dovela nas je u dodir s onom izvornom slikom koju je Bog o nama imao. Sprala je s nas prljavštinu koja je unakazila našu sliku i dala do na izvorna slika zasja u novoj ljepoti.

Anselm Grün, Živjeti božićno

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Duhovnost ŠSF Duhovni poticaj Pojavilo se čovjekoljublje Božje