Rođenje u tuđini

Luka nm govori o Isusovu rođenju kao o rođenju na putu, kao o rođenju u tuđini. Luka je Grk. On Božje očovječenje u Isusu Kristu shvaća na grčki način. Za njega je Isus božanski putnik koji dolazi s neba da putuje zajedno s nama i uvijek iznova nas podsjeća na našu božansku jezgru. On nam otkriva da smo ne samo ljudi ove zemlje, nego ujedno i ljudi neba, koji smo kao i Isus na putu, sve dok i mi ne budemo uzeti u nebo. Slika putovanja javlja se već kod Isusova rođenja. Roditelji moraju poći na put. Iz Nazareta, svoga zavičaja u Galileji, moraju poći da se u Betlehemu upišu u listu poreznih obveznika. I ondje doživljavaju sudbinu stranaca: Za njih nema mjesta u svratištu. Domovi ljudi su za njih zatvoreni. Isusovo rođenje u tuđini za Luku je slika našega života. Živimo ovdje na zemlji, ali mi ovdje nismo konačno kod kuće. Naša domovina je u nebu. Domovi ljudi za nas su preuski. Dom naše duše je širi. U nama stanuje Bog koga nije moguće na silu smjestiti ni u kakav ljudski stan. Ali tamo gdje je u nama Bog, tamo je dom. Tuđina o kojoj Luka govori tako drastično, postaje odjednom središte svijeta. Anđeli se pojavljuju i pjevaju pohvale Božjoj Slavi i pjesmu o miru koji nastaje na zemlji kad Bog u nama nađe prostora. Na Božić kitimo svoje domove kako bismo izrazili da je naša tuđina postala dom, jer sam Bog stanuje među nama, jer se čak sam Bog hoće u nama roditi. Ako je s nama Bog, tada možemo biti kod sebe doma, tada se nad zemljom otvara nebo, tada se nebo i zemlja dodiruju već tamo gdje smo mi.

Anselm Grün, Živjeti božićno

 

 

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Duhovnost ŠSF Duhovni poticaj Rođenje u tuđini