Pastiri na poljanama - o umijeću slušanja i divljenja

Dok Marija povija svoje dijete u pelene i polaže u jasle, pastiri na otvorenu polju bdiju uz svoja stada (Lk 2,8). Pastiri postaju prvi glasnici Božjeg očovječenja. Zašto upravo pastiri? Farizeji su pastire smatrali grješnicima i prezirali ih. Grci su pak pastirima pripisivali poseban osjećaj za božansko Dijete. Pastiri koji čuvaju svoja stada, koji se brinu za životinje, očito imaju i osjećaj za prostor koji treba božansko Dijete. Oni ga hrane i uza nj bdiju, kao što čuvaju noćnu stražu kod svojih stada. Usred noći, kad drugi spavaju, oni su budni. Osluškuju u noć, ne dolazi li vuk koji bi rastrgao njihove ovce, ili razbojnik koji bi se prišuljao da ukrade ovcu. Pastiri su ljudi koji slušaju. Oni osluškuju šumove noći. Uho nikad ne spava. Ono je čak i u noći aktivno i sluša. Slušati - misli Joachim-Ernst Berendt - je ženska kvaliteta, suprotna gledanju koje je tipično muško. U slušanju primamo ono što se nudi našim ušima. Tako su oni koji slušaju očito pripravniji primiti i božansko Dijete koje se u njima hoće roditi.

Za pastire se kaže da čuvaju noćnu stražu. U noći, kad jedva možeš vidjeti, oni se sasvim pouzdaju u svoje uši. Osluškuju u noć. Tako su oni slika čovjeka koji sluša. Čovjek koji sluša otvoren je za novo koje mu se priopćuje. On se otvara neočekivanomu. Točno osluškuje što mu se nudi. Heidegger govori o poslušnome, o onome koji je poslušan u osluškivanju, koji je pažljiv, koji nije rastresen i u sebi rastrgan, nego je pri sebi.

Potrebno je ovo pozorno slušanje, da bi se čule nečuvene poruke Božjega očovječenja, da bi se razabralo ono nečuveno iz riječi koje anđeo govori pastirima. Slušanje je za Grke najaktivnije osjetilo. Osjećaji dolaze preko slušanja. Tako u pastirima raste radost koju im navješta anđeo. Oni moraju najprije čuti, prije nego mognu tajnu očovječenja i vidjeti svojim očima.

Anselm Grün, Živjeti božićno

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Duhovnost ŠSF Duhovni poticaj Pastiri na poljanama - o umijeću slušanja i divljenja