Poklon mudraca

U Matejevu evanđelju nisu pastiri ti koji se klanjaju Djetetu, nego mudraci, zvjezdoznanci, tumači snova, muževi s Istoka, izdaleka, predstavnici pogana. Tradicija je u njima vidjela kraljeve. To su tri kralja jer predstavljaju tri čovjekova područja: tijelo, dušu i duh, odnosno razum, osjećaje i volju. To su kraljevski ljudi, svjesni svoga dostojanstva. Pa ipak se klanjaju božanskomu Djetetu jer u njemu prepoznaju nešto što njima nedostaje. U ovome Djetetu zasjao je sam Bog. A kad u nekome čovjeku zasja Bog, onda taj čovjek stvarno postaje onaj koji treba postati, postaje neiskvarena i jedinstvena slika Božja, jedinstven i neponovljiv izraz Boga u svijetu. Pravi kralj je onaj u kome vlada Bog. Kad Bog u nama vlada, mi smo tada slobodni od vlasti naših raspoloženja i strasti, ni jedan čovjek nema tada nad nama nikakve vlasti, mi tada ne ovisimo ni o kome, tada smo stvarno kraljevski ljudi. Mudraci nalaze Dijete i padaju ničice da mu se poklone. I rasprostiru pred nj svoje blago: zlato, tamjan i smirnu. U njihovim darovima postaje jasno tko je Marijino Dijete. To je kraljevski sin. Njemu pripada zlato. Zlato upućuje na sjaj koji okružuje kralja. Sam Bog je u ovome Djetetu postao čovjekom. Božanskomu Sinu pripada tamjan koji se diže k nebu i nad našim životom otvara nebo. A ovo dijete je i Spasitelj. Ono će spasiti ljude, prije svega od rane koja ih najviše pritišće, od rane smrti. To predstavlja smirna, lijek iz raja koji može izliječiti sve naše rane.

Ova tri mudraca pokazuju i to tko smo zapravo mi, koji je san Bog sanjao o nama. Mi smo kraljevski ljudi, kraljevski sinovi i kraljevske kćeri. Kralj je onaj koji živi sam umjesto da živi po drugome, koji sam vlada umjesto da njime vladaju drugi. Kralj je cjelovit čovjek, koji stoji za se i u sebi. A mi smo po Božjemu utjelovljenju u samome Isusu Kristu postali božanski ljudi. Bog je preobrazio našu smrtnu narav. Mi smo u svojoj dubini jedno s Njim. U tome je naša prava bit. Jer nas je Bog u rođenju svoga Sina pobožanstvenio, mi se više ne trebamo ponašati kao bogovi koji se postavljaju iznad ljudi. I više nije potrebno trčati ni za kakvim bogovima. Božanski život je u nama. Mi smo duboko u svojoj duši već na cilju. Tu se tamjan naše čežnje uzdiže k nebu u kojemu smo uistinu kod kuće. A naš poziv i jest u tome da liječimo rane. Mi ne možemo ozdraviti ranjene ljude vlastitom snagom. Ali Bog nas je obdario Kristovim Duhom koji ozdravlja, da možemo ispuniti Njegovo poslanje: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!“ (Mt 10,8).

Anselm Grün, Živjeti božićno

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Duhovnost ŠSF Duhovni poticaj Poklon mudraca