Život svetoga Franje

Život sv. Franje

Život sv. Franje podijeljen je na dva gotovo jednaka dijela:

  1. život “u grijesima” (1181.-1204.)
  2. novi život (1204.-1226.).

Prijelaz iz jednog iskustva u drugo određen je susretom s Kristom, ali ne u njegovoj slavi, nego u njegovoj muci. Franjo ima viđenje raspetoga Krista i zapanjen je zbog ljubavi Sina Božjega, koji je postao čovjekom i koji je obješen na križ radi otkupljenja čovječanstva. No, Franjo duboko proživljava da “ljubav nije ljubljena” i zato želi Isusu uzvratiti ljubav. Razmišlja o Kristovu životu i nastoji ga proživljavati na najsavršeniji način, svjestan da će samo tako moći ljubiti Isusa i potpuno ostvariti samoga sebe. Veoma brzo primjećuje da, ako želi upoznati Kristov život, mora u ruke uzeti Evanđelje, marljivo ga čitati i s ljubavlju živjeti. Tijekom vremena osjeća potrebu da napravi izbor između različitih odlomaka Evanđelja, te odabire neke od njih koji moraju biti proživljavani na poseban način. Od njih, sitnih mrvica, pravi hostiju, pravilo koje daje na odobrenje Apostolskoj stolici.

Temelji života sv. Franje i svakoga čovjeka koji se njime želi nadahnjivati jesu:

v     Isus Krist – uzor

v     Evanđelje – vođa

v     Crkva – majka

v     Pravilo – zakon života

Iz kronologije života sv. Franje

1181.:             rođen u Asizu.

1199.-1200.:   sudjeluje u građanskom ratu što ga je podigao narod i građanstvo protiv asiškog plemstva.

1202.:              sudjeluje u ratu između Asiza i Perugie; biva zarobljen i u tamnici ostaje više od godinu dana.

1203.-1204.:   pogađa ga duga i teška bolest koja uzdrmava njegove sigurnosti.

1205.:              potaknut snom u kojem je bio zadivljen mnoštvom oružja odlazi u Pugliu da bi postao vitezom; odlazi u Rim hodočastiti na grob apostolskih prvaka.

1206.:              Raspeti ga poziva da obnovi crkvu. Pred biskupom se odriče svega, služi kao perač suđa u jednom samostanu, obučen kao pustinjak odlazi u Gubbio gdje ga pomaže jedan od njegovih prijatelja, vraća se u Asiz i obnavlja crkvicu sv. Damjana, daje poljubac gubavcu.

1210.:             nastanjuje se zajedno s drugovima u Sv. Mariji Anđeoskoj koju mu poklanjaju benediktinci.

1216.:             nastavlja svoje putujuće misije po Italiji.

1218.:             zajedno sa svojim pokretom bulom pape Honorija III. predstavljen je biskupima.

1223.:             priprema novo pravilo o kojem se raspravlja na generalnom kapitulu i koje odobrava papa Honorije III. 29. studenoga 1223., uprizorenjem jaslica u Grecciu proslavlja Kristovo rođenje.

1225.:              posjećuje Klaru i sestre u sv. Damjanu, sastavlja Pjesmu stvorova, odlazi u Rietsku dolinu da bi se dao liječiti u Fonte Colombu i San Fabianu (La Foresta).

1225.:              zbog liječenja odlazi u Sienu. Tamo mu se zdravstveno stanje pogoršava te piše Malu oporuku. Prebiva jedno vrijeme u Celle di Cortona; daje da ga prenesu u Bagnara di Nocera da bi tamo bio kroz ljeto, bolestan leži u biskupskoj palači. Odnose ga u Sv. Mariju Anđeosku gdje umire 3. listopada. Sljedećeg dana prenesen je u Asiz i pokopan u crkvi sv. Jurja.

1228.:              13. lipnja, u Perugi je otvoren postupak za kanonizaciju, 16. lipnja je proglašen svetim, 17. lipnja položen je prvi kamen za baziliku koja će se podignuti njemu u čast.

1230.:              22. travnja, završeni su radovi na donjoj bazilici; 25. svibnja u nju su preneseni njegovi posmrtni ostaci.

Fotogalerija

Nalazite se ovdje: Naslovna Duhovnost Franjevačka duhovnost Život svetoga Franje