Malo, ali najbolje

Mali, ali najbolji dio odabrale smo, ili se nama barem tako čini. Ove godine u organizaciji sestara hercegovačke provincije 4. svibnja upriličen je jednodnevni duhovno rekreacijski susret za sestre koje rade u zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Animator je bila, uvijek puna žara, s. Emanuela Pranjić. Našle smo se u franjevačkom samostanu u Tomislavgradu. S nama su bile i sestre iz Bosansko-hrvatske provincije.

Zadivljene dobrodošlicom sestara i punog duha i poleta fra Sretana Čurčića, obišle smo samostanski muzej, na kojega je fra Sretan, opravdano, izuzetno ponosan. Zatim smo se uputile na Blidinje, obišle grob Dive Grabovčeve, čijem se junaštvu, za očuvanje kršćanstva i čistoće, dive i današnji naraštaji. Potom smo, vesele i zahvalne, došle u Masnu Luku, rekla bih Mirnu Luku. Dočekao nas je predani, krhki a neustrašivi fra Petar Krasić koji je duša svega značajnog i lijepog što se ovdje događa. Duh Božji je onaj koji se za nas zauzima kako i kada i preko koga hoće. Vjerujem, otvorene tom istom Duhu slavile smo euharistiju, a potom okrijepile i tijelo. Sve ovdje odiše žrtvom, mudrošću i jednostavnošću.

Bukovica, gdje sestre imaju novoizgrađeni samostan, bio je ovoga kišnog, ali duginim bojama obojenoga dana, posljednje ugodno iznenađenje. Sestre, uvijek raspoložene, primile su nas u svoju svijetlu, toplu i skladno uređenu kuću. Počastile smo se molitvom, ugodnim razgovorom i slasticama svake vrste. I sve što je lijepo, reklo bi se, brzo završi. Vratiti nam se u naš slatki dom. Tako neka bude.

http://split.ssfcr.org/hr (s. Rahela Tojčić)

Nalazite se ovdje: Naslovna Vijesti Najnovije vijesti Malo, ali najbolje