120 godina prisutnosti Školskih sestara franjevaka u Hercegovini

U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju, u subotu 18. svibnja 2019. godine, održana je završna duhovna obnova za sve sestre Provincije Svete Obitelji. Ali ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje ove se godine pretvorilo u veliko slavlje 150. obljetnice od utemeljenja Družbe i 120 godina od dolaska prvih sestara u Mostar.

Spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu prigoda je već dvadeset i sedmu godinu zaredom da zahvaljujemo Bogu na daru života. Ove je godine bila prigoda da se na širokom bjelopoljskom posjedu, koji nam pade u dio po darežljivosti biskupa fra Paškala Buconjića, spomenemo Božje dobrote, svih milosti i svega puta kojim nas je tijekom svih ovih desetljeća vodio.

Simbolično se u ovaj sunčani subotnji dan u Bijelomu Polju okupilo oko 120 sestara za stotinu i dvadeset godina prisutnosti Školskih sestara franjevaka u Hercegovini. Sudjelovanjem u slavlju svoje su zajedništvo izrazile provincijska predstojnica s. Terezija Tomazin i sestre Mariborske provincije Bezgrješnog začeća, provincijska predstojnica s. Andrea Nazlić sa sestrama Splitske provincije Presvetog Srca Isusova, provincijska predstojnica s. Kata Karadža sa sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, s. Vjekoslava Naranča u ime sestara Rimske regije te naše sestre na službi i studiju u Rimu.

U klaustru „staroga“ srušenog samostana – na mjestu nekadašnjeg središta Provincije, na mjestu mnogih početaka, u moru mnogih uspomena – započele smo dan molitvom i zahvalnim sjećanjem na put koji je započeo 1. kolovoza 1899. i neprekinuto traje do danas.

Sestre su se potom okupile u dvorani duhovnog centra „Biskup fra Paškal Buconjić“ gdje ih je pozdravila provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina. Srdačan pozdrav i izraze dobrodošlice uputila je sestrama sestrinskih provincija, a napose je izrazila radost zbog dolaska i prisutnosti s. Lidije Glavaš, vrhovne savjetnice i izaslanice vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović. Izrazila je također i zahvalnost svim sestrama na dolasku i pripremi slavlja. Posebno je pozdravila fra Diega Deklića, OFM, člana Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji je od 12. do 18. svibnja predvodio duhovne vježbe.

Fra Diego je sestrama održao nagovor na temu „Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice“. Između ostaloga govorio je o čuvanju memorije ili spomena kao o čuvanju identiteta. Memorija nam omogućava zadržati spomen na iznimne trenutke blizine i objave Božje i čuvati ih od zaborava. Zatim je govorio o sjećanju i čuvanju identiteta kako ga nalazimo u Bibliji Staroga i Novoga Zavjeta, o Blaženoj Djevici Mariji kao uzoru čuvanja spomena, onoj koja „u sebi pohranjivaše sve događaje i prebiraše ih u  svom srcu“. Ne samo da se sjeća čovjek ili narod, i Bog se sjeća pojedinaca, izabranog naroda, svojega saveza... I Crkva također ima pojam spomena, sjećanja. Prvenstveno na Isusa, na njegov život i djela. Zatim Euharistija kao spomenčin Isusove smrti i uskrsnuća. Crkva časti spomen sinova i kćeri koji su se odlikovali svetošću. Sjećanje, napokon, uključuje i kajanje, čišćenje pamćenja. Na koncu je fra Diego govorio o spomenu u posvećenom životu: na razini redovničke zajednice o duhu i nadahnuću koje je zahvatilo utemeljitelja i koje je odredilo karizmu dotične zajednice. Tu je uvijek i pamćenje Božjega djelovanja, prisutnosti, zaštite, dokaza Božje vjernosti. Na osobnoj razini važno je sjećanje Božjih zahvata u osobni život, početak i doživljaj poziva kao i spomen na djela po kojima se Bog pokazuje djelatan, prisutan i živ u životu i djelovanju pojedinca. I zaključio je „Ova redovnička zajednica danas sa zahvalnošću gleda pred sobom u svom pamćenju ovih 120 godina prisutnosti. U njima vidi Božju nazočnost, njegovo djelovanje, njegovu zaštitu i njegovu vjernost. To nas potiče na naš odgovor koji je ljubav i vjernost!“

Prije razgledavanja izložbe u predvorju samostanske knjižnice s. Natalija Palac ukratko je predstavila sadržaj izložbe što ju je postavila sa suradnicama. Uslijedilo je nešto što se baš i ne može prepričati i što kamere nisu u stanju uhvatiti... gledanje, traženje, divljenje, čuđenje, (ne)sjećanje, (ne)prepoznavanje... dokumenti, novinski članci, fotografije, knjige, suveniri – spomen na 150 i 120 godina života, djelovanja, prisutnosti, prolazeći kroz države i sisteme, tegobe i gorčine, osmijehe i vedrine...

Potom je u samostanskoj kripti prikazan film o Školskim sestrama franjevkama „120 godina milosti“ koji je sa svojim timom snimila i režirala s. Matija Pačar. Na gledanje filma pridružili su se dobročinitelji zajednice, gosp. Patrick i Maureen Doherty iz Kanade.

Nakon objeda u samostanskom blagovalištu, zajedništva u „ugodnom razgovoru“ i pjesmi, sestre su uz molitvu krunice pohodile sestarsko groblje „Gruban“, prisjećajući se svih ovozemnih počivališta na kojima 184 sestre Provincije čekaju Uskrsnuće mrtvih.

U popodnevnim satima svi su „vratili“ na slavlje Euharistije tamo gdje prije 120 godina sve započe – u provincijsko središte i samostan Svete Obitelji u Franjevačkoj ulici u Mostaru. Prikladno je da na mjestu početaka iskažemo zahvalnost Onomu koji nas je prvi pozvao i po dobrome srcu biskupa Buconjića doveo iz Maribora u Hercegovinu da preuzmemo brigu za siromašnu djecu i siročad.

ssf-mostar

 

Nalazite se ovdje: Naslovna Vijesti Najnovije vijesti 120 godina prisutnosti Školskih sestara franjevaka u Hercegovini