Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini

Tema susreta bila je „Hod prema nutarnjoj zrelosti s posebnim naglaskom na afektivno sazrijevanje u redovničkom životu“ a sudjelovalo su 52 redovnice.

U organizaciji Vijeća za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, 29. rujna 2019. u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu organiziran je Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Na susret su se odazvale 52 redovnice iz različitih zajednica. Između ostalih, sudjelovale su: Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz Mostara, Sarajeva, Širokog Brijega, Kočerina i Konjica, Služavke Malog Isusa, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz Bugojna i Sarajeva, Kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva i Tuzle, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog i Klanjateljice Krvi Kristove.

Na početku programa riječi pozdrava uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, zahvalivši sestrama na odazivu te poželio plodan rad. Potom je moderatorica programa dr. sc. Sanda D. Smoljo predstavila predavača i program.

Tema prvog Studijskog dana za redovnice BiH bila je „Hod prema nutarnjoj zrelosti s posebnim naglaskom na afektivno sazrijevanje u redovničkom životu“. Predavač je bio dr. sc. Stefano Guarinelli, svećenik Milanske nadbiskupije te profesor na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Milanu. Iz svog bogatog radnog iskustva kao svećenik, klinički psiholog i terapeut u formaciji dr. Stefano je iz teološko-duhovne i psihološko-terapijske perspektive, kroz tri tematske cjeline, analizirao i interpretirao što znači afektivno sazrijevanje, kako se odvija, koje su etape, izazovi i poteškoće. Cilj sazrijevanje, kako ističe dr. Guarinelli, postati bolja osoba, autentičnija u zajedničkom suživotu, te znati istinski služiti drugima i uspostaviti intiman odnos s Bogom. Hoditi prema zrelosti je kontinuiran proces, zahtijeva spoznaju vlastite nutrine kako bi se moglo druge upoznati i služiti im. Govoreći o emocijama, posebnu pažnju privuklo je izlaganje o agresiji, koja se u ženskom redovničkom životu teže kanalizira i češće se uočava kroz oblik pasivne agresije. U muškim redovničkim/svećeničkim redovima postoji više modaliteta za izražavanje agresije, koji su s jedne strane i kulturološki prihvatljiviji, odnosno kao da je dozvoljeneo muškarcima pokazati agresiju, a za redovnice to često kulturološki nije prihvatljivo. Mnoge poteškoće i na interpersonalnoj razini, odnosno u relacijskoj dinamici uvjetovane su pasivnom i potisnutom agresijom koja može destabilizirati dinamiku zajednice. Nadalje, dr. Guarinelli prikazao je što znači identitet, koje su karakteristike te kako se identitet konstruira, odnosno kada i kako dolazi do krize identiteta u redovničkom životu. U interaktivnom dijelu programa pojedine sestre su dale osobnu refleksiju na predavanje, izrazile zadovoljstvo redovničkim životom u vlastitoj zajednici, ali i smjelo identificirale slabe točke vlastite zajednice.

Susret je završen Euharistijskim slavljem u bogoslovijskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda koje je predvodio mons. Slađan Ćosić. Na Svetoj misi sudjelovali su i bogoslovi koji su animirali liturgijsko pjevanje. U prigodnoj propovijedi mons. Ćosić istaknuo je da biti dobar katolik i vjernik, posvećena osoba, redovnik ili svećenik, ne znači samo ne činiti zlo, nego prije svega i činiti dobro, posebno onima čiji život ovisi o djelatnoj kršćanskoj ljubavi. „Čvrsto vjerujem da je u srcu i u duši Bogu posvećenih osoba Isus našao mjesto. Ipak, želim vas pitati – kao i sve nas ovdje prisutne: Da li je Isus u tvom srcu i duši, u tvom posvećenju i djelovanju, našao mjesto koje mu pripada i koje zaslužuje zbog svega onoga što je za tebe učinio? Ili, još više: Može li Isus sudjelovati u tvojim djelima i tako usmjeriti tvoje životno posvećenje prema ljubavi, a samim tim i prema Bogu? Ili je, ne daj Bože, Isus samo na tvojim usnama, a u tvom je srcu živ samo kad i onoliko koliko mu ti to dopustiš?“, riječi su mons. Ćosića koji je potaknuo nazočne Bogu posvećene osobe da ova i slična pitanja postavljaju i na njih traže odgovor, bilo osobno, bilo kao zajednica. Podsjetio je da svog učenika Timoteja sv. Pavao poziva izbjegavati sve ono što ne obogaćuje njegov život i djelovanje, kao i da teži "za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću" (1 Tim 6,11). Kazao je da je uz te odlike, vrline, kvalitete, kreposti moguće postati i biti "Božji ljudi", odnosno Bogu posvećene osobe.

„Bogu posvećena osoba je redovnica koja smjerno za svojim Bogom hodi, radosno vrši Božje zapovijedi, ne živi za stvari ovoga svijeta nego za Božje stvari, drage volje služi Bogu u svemu i svom svojom snagom, i rado trpi zbog vjernosti svom posvećenju. Bogu posvećena osoba je redovnica koja ne trati svoje vrijeme ogovarajući druge, nego svoje oči i uši čuva čistim od nečistoća ovoga svijeta, jer dobro zna da se iste ne sviđaju Bogu, a ni drugima. Konačno, Bogu posvećena osoba je redovnica koja se svojski i iskreno trudi oko svetosti, znajući daju može dostići jer joj je darovan Duh Sveti koji, ako mu se dopusti djelovati, mijenja život do te mjere da bude bez mane, ispunja ga svjetlošću i daje mu bolji pravac koji vodi prema Bogu, izvoru i počelu svetosti (usp. Ef 1,4)“, posvijestio je mons. Ćosić te potom naglasio da „Bogu posvećena osoba može dobro poznavati sv. Pismo, nauk Crkve, Odredbe svoje Kongregacije ili Reda, ali nikad ne smije zaboraviti ono što Bog od nje traži – a to je 'činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno za svojim Bogom hoditi' (Mih 6,8)“. (kta)

Nalazite se ovdje: Naslovna Vijesti Najnovije vijesti Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini